Uvijek, a osobito u situacijama kada se slijepa osoba nalazi u nepoznatom prostoru, najvažnije ju je informirati o svim važnim detaljima u tom prostoru, preprekama, predmetima i potencijalnim opasnostima (kablovi, rupe, niski stolići, viseći ormari, otvoreni prozori, staklene površine i drugo). Slijepoj osobi treba pokazati sve što može naći u prostoru, koje su eventualne opasnosti ali i mogućnosti.

Slijepe osobe za istraživanje prostora koriste tehniku praćenja na način da lagano nadlanicom s malo savijenim prstima slijedi zid a druga ruka je ispružena pokraj tijela ili se koristi dijagonalna tehnika kretanja s ispruženim bijelim štapom.

Za slijepe je osobe bitno da su predmeti uvijek na istom mjestu, a o svakoj promjeni u prostoru treba ih informirati.

Kada se videći pratitelj nađe u situaciji da slijepoj osobi mora pokazati neki prostor ili predmet najvažnije je dati što više verbalnih informacija i ako je moguće, omogućiti dodirivanje predmeta. Ako slijepoj osobi pratitelj pomaže prilikom traženja predmeta, informacija se uvijek daje u odnosu na slijepu osobu, npr. s desne strane gore.

Vrlo je praktično orijentirati se prema kazaljkama sata, pa će pratitelj dati informaciju da se određeni predmet nalazi na šest sati. Nikad ne upotrebljavajte riječi “tu je” ili “tamo je”.

Slijepoj osobi treba dati sve informacije o tome što vi radite u ulozi videćeg pratitelja, pročitati sve važne i relevantne informacije koje bi mogle utjecati na donošenje neke odluke (cijene proizvoda, boja, marka, baratanje novcem, ukucavanje pin-a, potpisivanje kartice, i dr.). Pri imenovanju stvari treba biti konkretan i određen.

Slobodno koristite riječi poput “Vidimo se” ili “Pogledaj”.

Potaknite slijepu osobu na komunikaciju, druženje, sudjelovanje u različitim aktivnostima. Budite joj asistent u smislu da joj opišete sve ono što ne može vidjeti. Također joj dopustite da samostalno donosi odluke i upoznajte ju sa svim promjenama koje se događaju u svakodnevnom životu (moda, frizure, tehnička pomagala…).