Uvijek, a osobito u situacijama kada se slijepa osoba nalazi u nepoznatom prostoru, najvažnije ju je informirati o svim važnim detaljima u tom prostoru, preprekama, predmetima i potencijalnim opasnostima (kablovi, rupe, niski stolići, viseći ormari, otvoreni prozori, staklene površine i drugo). Slijepoj osobi treba pokazati sve što može naći u prostoru, koje su eventualne opasnosti ali i mogućnosti.
Slijepe osobe za istraživanje prostora koriste tehniku praćenja na naÄin da lagano nadlanicom s malo savijenim prstima slijedi zid a druga ruka je ispružena pokraj tijela ili se koristi dijagonalna tehnika kretanja s ispruženim bijelim Å¡tapom.
Za slijepe je osobe bitno da su predmeti uvijek na istom mjestu, a o svakoj promjeni u prostoru treba ih informirati.
Kada se videći pratitelj nađe u situaciji da slijepoj osobi mora pokazati neki prostor ili predmet najvažnije je dati što više verbalnih informacija i ako je moguće, omogućiti dodirivanje predmeta. Ako slijepoj osobi pratitelj pomaže prilikom traženja predmeta, informacija se uvijek daje u odnosu na slijepu osobu, npr. s desne strane gore.
Vrlo je praktiÄno orijentirati se prema kazaljkama sata, pa će pratitelj dati informaciju da se odreÄ‘eni predmet nalazi na Å¡est sati. Nikad ne upotrebljavajte rijeÄi “tu je” ili “tamo je”.
Slijepoj osobi treba dati sve informacije o tome Å¡to vi radite u ulozi videćeg pratitelja, proÄitati sve važne i relevantne informacije koje bi mogle utjecati na donoÅ¡enje neke odluke (cijene proizvoda, boja, marka, baratanje novcem, ukucavanje pin-a, potpisivanje kartice, i dr.). Pri imenovanju stvari treba biti konkretan i odreÄ‘en.
Slobodno koristite rijeÄi poput “Vidimo se” ili “Pogledaj”.
Potaknite slijepu osobu na komunikaciju, druženje, sudjelovanje u razliÄitim aktivnostima. Budite joj asistent u smislu da joj opiÅ¡ete sve ono Å¡to ne može vidjeti. TakoÄ‘er joj dopustite da samostalno donosi odluke i upoznajte ju sa svim promjenama koje se dogaÄ‘aju u svakodnevnom životu (moda, frizure, tehniÄka pomagala…).